Iako verujem da se većina članova Komisije slaže sa većinom stvari koje ću napisati, ovo treba shvatiti kao lično razmišljanje jednog člana Komisije.
Ceo ciklus takmičenja ima mnogo ciljeva među kojima je samo jedan od (ali po mom mišljenju ne i glavni) izbor ekipe za međunarodna takmičenja. Mnogo bitniji ciljevi su da takmičari nauče korisne tehnike programiranja, da razviju algoritamski način razmišljanja, da nauče da pobeđuju i gube i da usput zavole programiranje. Jedan važan aspekt programiranja je svakako i provera valjanosti rešenja tj. testiranje. Razmišljanje o specijalnim slučajevima koji postoje u problemu je, (opet po mom mišljenju) jako bitan deo razumevanja samog problema i mislim da je učenje dece da razmišljaju o svim aspektima problema koje rešavaju dobra investicija u njih (čak i ako se neće baviti programiranjem). Na takmičenjima nekad dajemo i zadatke čija je cela težina u pronalaženju svih slučajeva. To svakako liči i na rešavanje programerskih problema u stvarnom životu, tamo nema neke mašine koji će magično reći - kod radi ili kod ne radi, već je (makar inicijalno) testiranje na samim inženjerima. Naravno, u svetu je ustaljeno da su “obično, industrijsko” i “takmičarsko” programiranje dve različite discipline i u tome nema ničeg spornog iako, u zavisnosti od takmičenja, nekad postoji, a nekad ne postoji javno ocenjivanje. Naravno, od dece se ne očekuje da pišu ne znam kakve testove za svoj kod, ali ručno istestirati na par relevantnih primera ne oduzima previše vremena.
Pošto je na međunarodnim takmičenjima na kojima ekipa Srbije učestvuje omogućeno javno ocenjivanje, na domaćim takmičenjima na kojima je izbor ekipe glavni cilj (SIO i Izborno) će biti dostupno javno ocenjivanje. Što se tiče komentara da možda neko neće ni doći na SIO zbog sitnice, slažem se da je to moguće. Ipak, kao što vidite, pragovi u bodovima za prolaz dalje na nižim nivoima takmičenja su dosta niski (za državno je bilo 1 ceo zadatak u 6. i 8. razredu, a pola zadatka u 7. razredu). Mislim da je verovatnoća da neko ko ne uradi jedan ceo zadatak na okružnom takmičenju (kakve god greške da je pravio) prođe na međunarodno takmičenje dosta mala. Naravno, za prolaz sa državnog na SIO će biti malo veća granica, ali javno ocenjivanje će retko na nekom zadatku napraviti razliku između 0 i 100 poena, pre će to biti nekoliko test primera koji su specijalni slučaj. To znači da ako je npr. za prolaz na SIO potrebno 250p, đak kome je promakla sitnica i ima 230 poena sa javnim ocenjivanjem bi imao recimo 260, a ne 330 poena. Naravno moguće je da neko ko ima 260p na državno odlično uradi naredna takmičenja i uđe u ekipu, ali bih i tu veće šanse dao onima sa npr. 300+ poena. Još jedan argument za javno ocenjivanje može biti vremensko ograničenje u zadacima, ali mi se trudimo da damo takve probleme da đaci vrlo lako mogu da procene da li im je rešenje dovoljno dobro ako iole znaju nešto o efikasnosti koda (a trebalo bi da znaju ako imaju ambicije da uđu u ekipu).
Malo sam odužio, ali nadam se da sam bio jasan. Sva ova pitanja su, naravno, otvorena za diskusiju koju i Komisija interno ima svake godine.
Pozdrav,
Dušan Popadić